|
|
Mogućnost preinačenja dozvole za boravak iz motiva samostalnog rada
Pitanje – Radnik stranac koji se stavio u regolu dodatnim odobrenjem u 2002.god., posle vršenja zavisnog rada je odlučio, radeći već u građevinskom sektoru, da otvori malo građevinsko preduzeće. U momentu predavanja zahteva za obnovu dozvole za boravak, pošto zainteresovani ima dozvolu sa motivom samostalnog rada, kvestura je isti zahtev odbila iznoseći da dozvole za boravak izdate na osnovu dekreta Zakona 195/2002 mogu da se obnove samo za zavisan rad na određeno ili neodređeno vreme uz ugovor sklopljen na najmanje godnu dana. Šta se može učiniti?
Odgovor – Drugim rečima kvestura smatra da se dozvole za boravak izdate posle tzv.dodatnog odobrenja ne mogu preinačiti u dozvole za samostalan rad, pa tako ista dozvola ne može da se obnovi za samostalan rad, zato što je tako nešto zabranjeno specijalnom normom o regulisanja.
Ako bi morali da pratimo ovako rezonovanje morali bi da kažemo da između radnika stranaca koji legalno borave postoji diskriminacija, tj.između onih koji su se stavili u regolu u 2002.god. i ostatka doseljenika. Oni koji su se stavili u regolu u 2002.god. ne bi praktično, na osnovu nedavnog regulisanja, mogli da se tretiraju kao i ostali radnici koji redovno borave.
To se ne može prihvatiti iz jednostavnog motiva što zakon isključuje diskriminaciju između radnika Italijana i radnika stranaca koji redovno borave kao što je stabilisano Konvencijom br.143/1975 Međunarodne Organizacije Rada (OIL). Ne može se prihvatiti diskriminacija tj.drugačije tretiranje što se tiče prava i mogućih aktivnosti između radnika stanaca koji regularno borave.
Drugim rečima ne postoje drugačije vrste radnih dozvoli za boravak koje su prihvaćene našim uređenjem: ista vrsta radne dozvole za boravak na neodređeno vreme mora da predviđa iste uslove i ista prava u korist svakog nosioca boravišne karte.
Na osnovu ovako jednostavnog rezonovanja ne može se prihvatiti nejednakost u tretiranju u zavisnosti da li se radi o osobama koje su se stavile u regolu poslednjom procedurom regulisanja ili o osobama koje su stavile u regolu prethodnim procedurama regulisanja ili koje su regularno ušle uz ovlašćenje na osnovu kvota. Dozvola za boravak koju su dobile ove osobe je normalna dozvola za boravak za zavisan rad i drugačije ne može biti. Ako bi morala da se primeni drugačija interpretacija, moralo bi da se prihvati da naš zakon stabiliše diskriminaciju između radnika koji regularno borave i imaju radnu dozvolu za boravak iste vrste. Ovako nešto, sa interpretativne tačke gledišta, nije prihvatljivo.
Savetujemo zainteresovanu osobu da podnese žalbu zato što se radi o interpretativnom pitanju koje u kratkom vremenskom roku ne može da reši kvestura, a još manje ministarstvo rada. Kao posledica toga ako zainteresovani želi da reši svoj problem i ne želi da se adaptira na nastavak aktivnosti zavisnog rada, to mora da učini pre nego što prođe rok predviđen za predavanje žalbe odgovornom administrativnom regionalnom sudom (TAR), tj.60 dana od dobijanja negativne mere.
[ giovedì 12 febbraio 2004 ]
|
|