Per la libertà di movimento, per i diritti di cittadinanza

Boravišni ugovor – Moraju ga sklopiti svi radnici stranci i uvek

Pravilnik o primenama Zakona Bosi-Fini, što se tiče dela koji govori o tzv.boravišnom ugovoru, predviđa obavezu da svi stranci svaki put kada upostavljaju nov radni odnos sklope boravišni ugovor koji se zatim šalje Prefekturi. Ovo važi kako za one koji borave u regoli, tako i za one koji moraju da obnavljaju boravišne dozvole, ali i za one koji jednostavno moraju samo da promene davaoca posla ili sklope nov radni ugovor, a još uvek imaju važeću boravišnu dozvolu.

Smeštaj

Mala komplikacija je činjenica što je u boravišnom ugovoru – tj.u formularu Ministarstva za rad, dokument br.25 – čak iako govorimo o osobi koja već ima važeću boravišnu dozvolu, predviđeno da davalac posla mora da podnese izjavu i da pod svojom odgovornošću zagarantuje da stan, u kojem živi radnik stranac, poštuje parametre predviđene regionalnim Zakonom za urbanizam.
I ne samo to: isti davalac posla se, preko ove izjave, zalaže da nabavi, na zahtev Prefekture, potvrdu o komfornosti stana ili molbu za izdavanju potvrde o komfornosti stana, u slučaju da tehnička služba opštine ili lokalna sanitarna jedinica još uvek nije izdala takvu potvrdu.

Uslov sklopiti radni odnos i obnoviti boravišnu dozvolu je, kao što smo već imali priliku da iznesemo, posebno ozbiljan zato što se od stranca ne traži samo da pokaže, naravno o svom trošku, da ima stan, nego se traži da pokaže da ima stan koji je komforan i zadovoljava parametre javne rezidente gradnje, parametre koji nisu ispoštovani ni u stanovima u kojima žive Italijani.
Razlika je što Italijani mogu da nastave da žive u Italiji iako žive u “nekomfornim” stanovima, dok bi stranci, pošto su najslabiji i najsiromašniji deo društva, trebali da žive u stanovima koji su komforniji u odnosu na prosečno stanovništvo Italije. Ovo stvar naravno utiče na mogućnost raditi u regoli i legalno boraviti u Italiji.

Preduzeća prijavljuje rizičnu situaciju

U vezi ove teme, jedno veliko preduzeće, sa sedištem u Regionu Emilja Romanja, je iznelo problem upućujući otvoreno pismo predstavnicima u Parlamentu iz Bolonje. Odlučili smo da pročitamo neke vrlo važne delove pisma.
“Manutem Coop” je preduzeće koje održava i čisti lokale i uglavnom zapošljava stranu radnu snagu.

Tema doseljeništva nas direktno dotiče. Stranci su oduvek bili jedan od osnovnih izvora za nas. Sada je međutim donešen Zakon Bosi-Fini i odluke Ministarstva za rad. Iz novih odluka, ali pre svega iz poslednjih uputstava ministarstva, proizilazi očigledna namera obeshrabriti zapošljavanje radnika stranaca, terajući ih tako da rade “na crno”. Koje preduzeće, ako može da bira, radije zapošljava radnike strance, kojima mora da zagarantuje i stan, a ne radnike Italijane koji znače manje komplikacija i manji trošak? Ako promenimo tačku gledišta, šta reći o nejednakom tretiranju između radnika stranaca, kojima moramo da garantujemo smeštaj, i radnika Italijana koji smeštaj možda ni nemaju?
Kao zaključak smatramo da će ova nesigurna situacija, koja se već stvara između preduzeća, i pre svega između radnika stranaca, dovesti do loših posledica. Zbog toga Vas pozivamo da intervenišete na načine i sredstvima koja smatrate najprikladnijima radi modifike zakona koji je, posle poslednjih primenskih odluka, pokazao negativne efekte.

O ovom argumentu smo već govorili objašnjavajući da Jedinstveni tekst o doseljeništvu, modifikovan Zakonom Bosi-Fini, u stvari predviđa potpisivanje boravišnih ugovora i verifiku o komfornosti stana, samo kada se ovlašćuje ulazak stranca i izdaje prva radna boravišna dozvola.

Zakon Bosi-Fini ne predviđa ništa za sledeće faze, dakle za promenu davaoca posla i obnovu boravišne dozvole. Pravila koja smo spomenuli su bukvalno izmišljena.
Sačekaćemo da vidimo šta će se desiti kada se pojavi prvi slučaj u kojem se strancu ne obnavlja boravišna dozvola zato što nema “komforan” stan. Pored toga ćemo sačekati da vidimo šta će se desiti kada se pošalje boravišni ugovor a deo, u kojem bi davalac posla trebao da navede raspoloživost komfornim stanom, jednostavno preškraba jer davalc posla jednostavno ne može i ne želi da se prihvati ove odgovornosti.

U tom slučaju će biti zadatak državnog tužilaštva da stabiliše da li je norma, koja nameće ove diskriminantne uslove između radnika stranaca i Italijana ili ”evropljana”, norma koja poštuje Princip istih jednakosti predviđen konvencijom Međunarodne organizacije rada br.143 iz 1975.god.