Per la libertà di movimento, per i diritti di cittadinanza

Dodatno odobrenje: od prefekture do prihvatnog centra, slučaj iz Milana

Stižu prve alarmantne vesti što se tiče negativnih odgovora zahteva za regulisanje. Radi se o onim situacijama za koje se, na osnovu vrednovanja zahteva, smatra da ne postoje dokumenti za dobijanje dozvole za boravak.
Već smo dali vest o onome što se desilo u Milanu osobama koje su bile pozvane da se prezentuju Teritorijalnoj Službi Vlade – Prefekturi i koje su, direktno odande, nasilno odvedene u prihvatni centar u ulici Corelli kako bi kasnije bili deportovane. Sve to je izvršeno bez prihvatanja ikakve formalne mere odbijanja.

Ovu proceduru je neko definisao kao dodatno odobrenje – zamka. Članak novinara iz Milana – Luca Fazio – vrlo jasno predstavlja situaciju.
U članku piše: «Da nije jedna vrsta zamke, bilo bi pismo koje bi svi stranci želeli da pronađu u poštanskom sandučetu. Počinje ovako: «Poziva se radnik stranac da se prezentuje radi sklapanja boravišnog ugovora za rad i preuzimanja dozvole za boravak.» Kao sir za miševe. Said Z., marokanac, 30 godina, u Prefekturu Milana je otišao sa svojim davaocem posla. Sada se nalazi u prihvatnom centru u ulici Corelli i čeka da bude deportovan. Saidu niko nije zapisao regularno odbijanje dozvole za boravak (kao što je predviđeno obaveštenjem Unutrašnjeg Ministarstva), a i žalba njegovog advokata, Paolo Oddi, je bila odbijena bez ikakvog objašnjenja. Ništa ne blokira Saidovo deportovanje – objašnjava – i jedina stvar koja se može učiniti protiv ove mere jeste pribeći Kasacionom Sudu koji će možda kroz godinu dana reći da je radnik imao pravo.»

Naravno, nije baš utešna mogućnost imati pravo. Jasno je da će kroz godinu dana Said već biti udaljen sa italijanske teritorije.

U meri Suda Milana kojom je odbijena žalba podnešena od strane Saidovog advokata se čita da je sudija potvrdio zadržavanje u prihvatnom centru ne vodeći računa o činjenici da je zakon u materiji regulisanja (L.222/2002) jasno predviđao da se ne može prihvatiti nijedna mera isključenja sve do kraja definisanja procedure regulisanja.
Praktično jedna vrsta «odlaganja» o kojem smo već govorili. Bilo je rečeno: «Zakon je najjasniji sa ove tačke gledišta.» Čak i oni koji su prethodno bili pogođeni merom isključenja iz zemlje ne mogu i neće moći da budu isključeni sve dok se regulisanje ne bude perfekcionisalo. Ako se završi pozitivno, isključenje se povlači. Ako se međutim završi negativno, zato što nedostaju dokumenti, ponovo se otvara mogućnost izvršavanja stare mere isključenja. Mogla bi, u ovom slučaju, postojati mogućnost izdavanja jednog posebnog dekreta isključenja.

Zainteresovani međutim u ovom slučaju (izgleda da je baš ovo metod Kvesture Milana) nije dobio nikakvo obaveštenje u vezi svog zahteva za regulisanje, nego je jednostavno bio pozvan u prefekturu jednim dvosmislenim obaveštenjem i od tada je zatvoren u privremenom prihvatenom centru.

U meri se dalje čita da: «…ne postoji bilo kakva obaveza Administracije da momentalno izvrši isključenje iz zemlje onoga ko je predao zahtev za legalizovanje rada, aktove verifike procedure i akt koji se odnosi na utvrđivanje postojanja motiva koji zabranjuju perfekcionisanje regulisanja.» Dakle, prema mišljenju Suda Milana se može preći sa dugo čekanog perfekcionisanja procedure direktno na isključenje, u slučaju u kojem se smatra da ne postoje uslovi za regulisanje.
I sve to bez bilo kakve pismene i motivisane mere.
U ovom slučaju se postavlja nekoliko pitanja.

Kakve su šanse zainteresovanog da podnese žalbu?

Protiv čega može da podnese žalbu?

Kako može da sazna motive na osnovu kojih je administracija odbila zahtev za regulisanje?

Radi se o Ustavnom principu na osnovu kojeg je svakom građaninu (bez razlike između stranaca i Italijana) dozvoljeno pravo podnošenja žalbe pravnim vlastima i to bi efektivno, a ne sigurno, kako komentariše advokat Said, trebala da bude žalba podnešena Kasacionom Sudu koja bi mogla da posluži samo kroz nekoliko godina onima koji dolaze posle nas. Ne sigurno ovom gospodinu koji će u međuvremenu biti isključen iz zemlje.

Pozivamo slušaoce da nas obaveštavaju o ovoj vrsti prakse kako bi onima koji čekaju na definisanje regulisanja objasnili kakva je situacija i šta eventulano rizikuju.