Per la libertà di movimento, per i diritti di cittadinanza

Dodatno odobrenje: šta se dešava pri odbijanju zahteva za regulisanje?

Skorasnji spis Unutrasnjeg Ministarstva iznosi citavu seriju pojasnjenja u vezi posebnih slucajeva procedure regulisanja.

Potvrdjuje se da bi u slucaju ne zavrsetka procedure regulisanja iz razloga koji se odnose na davaoca posla (smrt ili otkaz) mogao da se dozvoli ostanak na nacionalnoj teritoriji, ali samo u momentu perfekcionisanja procedure regulisanja ce biti moguce izdati dozvolu za boravak radi trazenja posla koja ce omoguciti da se uspostavi nov i regularan radni odnos. Negativne posledice ove odredbe smo prethodno naveli.
Ovo su slucajevi koje odredba uzima u obzir:
– otkaz, smrt davaoca posla itd.
– predavanje zahteva posle 11.novembra
– iskljucenje onih koji ne mogu da budu stavljeni u regolu

Pogledajmo slucaj u kojem je zahtev za regulisanje predat posle 11.novembra 2002.god., a doprinosi su uplaceni na vreme.

Spis kaze da: “Pretpostavimo da su davaoci posla redovno uplacivali doprinose do 11.novembra 2002.god., ne predajuci izjavu za prihvatanje radnika iz opravdanih razloga. Prefekture bi, posle vrednovanja pojedinacnih slucajeva, mogle direktno da provere izjavu predajuci je centralnoj sluzbi Poste radi ukljucenja zahteva u normalan tok procedure. Prefektura ce davaocu posla dati odgovarajucu potvrdu, sa imenom radnika stranca, koja ce po svim efektima zameniti priznanicu dobijenu u posti kao dokaz o predavanju zahteva.”

Momentalno iskljucenje iz zemlje: kontradiktornost dodatnog odobrenja

U spisu je navedena jos jedna odredba koja naz ozbiljno zabrinjava.
Govori se o izvrsenju meri iskljucenja stranaca koji ne mogu da budu stavljeni u regolu, zato sto se verifikovalo (s razlogom, ili ne) ne postojanje dokumenata.
Spis kaze: “U ovakvoj pretpostavci, Kvestura, posle udaljavanja, izdaje obavestenje o deportovanju odgovornoj Prefekturi i trazi pregled zahteva za regulisanje. Posle toga ista Prefektura ce isti zahtev za regulisanje definisati negativnim i vratiti ga davaocu posla.”

Sta to u stvari znaci? Kaze se da ce u momentu u kojem neki centar obrade podataka Poste prebaci podatke (prvo u centar obrade podataka drzavne milicije, dakle) u Prefekture i u isto vreme Kvesture, pre nego sto se dobije poziv za predstavljanje Prefekturi, Kvestura ce izvrednovati dokumente koje sadrzi zahtev za regulisanje i ako, po njenom misljenju, postoje motivi koji ne dozvoljavaju regulisanje, preci ce odmah na iskljucenje iz zemlje. Posle toga ce morati da obavesti Prefekturu o arhivisanju zahteva, zato sto je stranac deportovan.
U vezi ovoga nam stize citava serija zapazanja iz pravne kancelarije Udruzenja “Atas” iz Trenta koje nas ispravno podseca da je prethodni spis Unutrasnjeg Ministarstva u tacci 12 stabilisao sledece:

12) Kome se predaje zalba u vezi mere odbijanja zahteva i koje su posledice moguce?

“U odnosu na jednostavnu meru odbijanja zahteva, posto je administrativne prirode, davalac posla moze da podnese zalbu Regionalnom Administrativnom Sudu, u vremenu i na nacine predvidjene zakonom.”

Dodajemo da cak i direktno zainteresvana osoba, tj.radnik doseljenik moze da podnese zalbu Regionalnom Administrativnom Sudu protiv mere odbijanja zahteva za regulisanje, posto su u pitanju i njegovi interesi.

Spis nastavlja: “Strancu se, dakle, zapisuje odbijanje izdavanja dozvole za boravak uz poziv da se udalji sa nacionalne teritorije u roku od 15 dana. U slucaju da ne napusti spontano teritoriju, ako bude priveden, bice iskljucen iz zemlje uz meru za koju ce biti moguce podneti zalbu Sudu.»

Dakle odredbama ministarstva se na pocetku predvidjalo da bi u slucaju odbijanja zahteva za regulisanje trebalo uputiti poziv zainteresovanoj osobi da napusti nacionalnu teritoriju u roku od 15 dana (ostavljajuci prakticnu mogucnost podnosenja zalbe ili cak trazenja od iste kancelarije ponovni pregled dokumenata). Poslednja odredba sada kaze da ce se preci na momentalno iskljucenje iz zemlje posle cega ce se Prefekturi javiti negativan zakljucak utvrdjivanja. Tek posle svega toga ce se obavestiti davalac posla.

Kao sto ispravno podvlaci «Atas» iz Trenta: «Odredba koju ministarstvo navodi u poslednjem spisu ozbiljno krsi zakon o administrativnom procesu raspolazuci, u toku procesa, iskljucenjem nosioca administrativne mere koja definise proces izlaska iz radan na crno.»

Drugacije receno, zainteresovani ni ne sazna za administrativnu meru, jer u momentu u kojem shvati da je njegov zahtev za regulisanje odbijen on je vec na putu zbog mere iskljucenja, bez ikakve mogucnosti da prisustvuje na procesima, sto je naprotiv pravo koje je predvidjeno zakonom 24171990.

Nije interes samo davaoca posla, nego je interes i radnika stranca zainteresovanog za regulisanje da prisustvuje na administrativnom procesu.

Kolega iz “Atasa” ispravno zapaza da je: “Proces zapocet duplom odlukom, jedna se odnosi na davaoca posla, a druga na radnika, i teze ka ciljevima: davalac posla potpisuje izjavu o izlasku iz rada na crno, radnik potpisuje odredbu o izdavanju dozvole za boravak.” U formularu koji svi koriste stoji i zahtev radnika. Posto je on subjekat koji se smatra unutar procesa, ima pravo da ucestvuje i bude u situaciji da napravi licna razmatranja, pre nego sto se proces zakljuci izdavanjem mere odbijanja i kasnijim iskljucenjem iz zemlje.

Moramo da kazemo da se, na osnovu ovog poslednjeg spisa, rizik iskljucenja iz zemlje bez prethodnog obavestenja i mogucnosti odbrane odnosi na ogroman broj osoba.

Ne govorimo o osobama koje su optuzene za ozbiljne prekrsaje, tj.o osobama koje predstavljaju opasnost za javni red i mir ili drzavu. Radi se o osobama koje po misljenju Kvesture, na primer, ne bi mogu da se stave u regolu, zato sto u pasosu postoje pecati koji dokazuju izlazak i povratak na italijansku teritoriju u toku tri meseca predvidjena kao minimalan uslov dodatnog odobrenja. Ovo je problem koji se odnosi na mnoge osoba: na primer, mnogi radnici cak iako rade vec duze vreme za davaoca posla koji je predao zahtev, morali su da na neko vreme da prekinu radni odnos iz porodicnih motiva ili na primer zato sto se preduzece zatvara u toku godisnjih itd.
Problem u vezi tri meseca svaka Kvestura nece obavezno interpretirati istim kriterijumima, tako da ce doci do mnogih kontraverzija.
Podsecamo da dekret zakona o regulisanju, koji je postao zakon, nastavlja da sadrzi izraz koji bi interpretiran zakonom trebao da dozvoli cak i onima koji su zapoceli radni odnos posle 10.juna da zavrse proces regulisanja.
Norma, od davaoca posla koji predaje zahtev za regulisanje, trazi da izjavi da je radnik bio zaposlen u toku tri prethodna meseca, sto bi moglo da znaci da je radni odnos zapocet u toku tri prethodna meseca, a NE da je obavezno trajao SVA tri prethodna meseca. Zahvljajujuci ovakvoj interpretaciji Unutrasnjeg Ministarstva u odnosu na bukvalnu formulaciju norme mogli, bi na zalost, da rizikujemo primenu ove prakse na mnoge osobe, tj.prvo ih deportovati, a posle im saopstiti da su im zahtevi za regulisanje odbijeni.
Jasno je da Kvesture ne mogu da se zale ako u vecini slucajeva stranac, kada dobije poziv da se prezentuje, ko zna zasto se ne pojavi! Normalno je da osoba koja se boji da ce biti deportovana bez prethodnog obavestenja i, pre svega, bez mogucnosti da se brani, gleda svoj interes i ljudski je razumeti zasto se ne prezentuje.
Nadam se da ce ministarstvo ponovo pregledati ovu normu, zato sto “se negira” u bukvalnom smislu reci. Izgleda kao da se isprobavaju svi moguci putevi samo kako bi se odbio sto veci broj zahteva za regulisanje.

Ja se licno nadam, iako sam advokat po profesiji, da se svi problemi s jedne strane ne moraju sagledavati i resavati putem podnosenja zalbe magistraturi, trazeci korektnu interpretaciju zakona, dok smo s druge strane svedoci ove prakse koja nije u saglasnosti sa zakonom i krsi samu formulaciju dekreta zakona o dodatnom odobrenju (tako kako je preneta u zakon) i zakon o pravu na ucestvovanju i pristup aktima administrativnog procesa.
Iskustva u pravnoj zastiti imaju kasniji pozitivan rezultat da mogu da se udruze; dakle ako neko podnese tuzbu i uspe da potvrdi interpretativni princip prava, sve to ide u korist svih sledecih slucajeva. To je tako, zato sto se administracija mora uvek pozivati na principe koje je navela magistratura.

Naravno, putem radio Programa “Melting Pot” gledamo da sakupimo sto vise primera kako bi slusaocima, korisnicima Interneta ili onima koji u prvom licu treba da se suoce sa ovakvim ili slicnim problemima dali savet da pokrenu neka do pravnih pitanja kako bi (bar pokusali) da dobiju od magistrature ono sto ce biti korektna interpretacija zakona, sto ce biti od koristi cak i onima koji ce dolaze posle nas.
Podsecamo da je program “Melting Pot” na Vasem raspolaganju u vezi svih pitanja i pojasnjenja.