Per la libertà di movimento, per i diritti di cittadinanza

Komentar ministarskog spisa br.1 objavljen 13.maja 2005.god.

Organizacija Jedinstvenog šaltera

Govorimo o spisu koji su zajedno objavili Ministarstvo za unutrašnje poslove i Ministarstvo za rad i socijalne politike. U istom su iznešena uputstva o tome kako će biti organizovan rad Jedinstvenog šaltera za doseljenike u teritorijalnim vladinim kancelarijama koje bi teoretski trebale da se prihvate odgovornosti u materiji zapošljavanja radnika stranaca, u materiji obnove boravišnih ugovora, dakle boravišnih dozvoli, i ovlašćenja za spajanje sa porodicom za strance koji dolaze iz tzv.”neevropskih” zemalja.

U spisu se kaže da su objavljene i direktive predviđene Pravilnikom o primenama Jedinstvenog teksta o doseljeništvu kojima se nominuju funkcioneri odgovorni u teritorijalnim vladinim kancelarijama. Podsećamo da su Jedinstveni šalteri za doseljenike u stvari kancelarije koje imaju funkcije kancelarija koje pripadaju raznim administracijama (provincijska Direkcija za rad, kvestura i prefektura).

U spisu se zatim podvlači da se na osnovu navedenih načina funkcionisanja Jedinstveni šalter predstavlja kao: “mala struktura, “front office”, koji u okviru institucija ima zadatak da odlučuje o procedurama povezanim sa zakonom i Pravilnikom o primenama, tj.procedurama koje se odnose na izdavanje odobrenja za rad, radnih boravišnih dozvoli, odobrenja za spajanje sa porodicom i boravišne dozvole iz porodičnih motiva. Vršeći aktivnost “front offica” – nastavlja se u spisu – Jedinstveni šalter ima zadatak da prihvata zahteve i obaveštenja i da ih predaje odgovornim kancelarijama, ali samo kad proveri da li su dokumenti ispravno i kompletno popunjeni.”

U spisu se posebno precizira da Jedinstveni šalter šalje dalje (pošto je to kancelarija bez aparata, personala, sredstava i finansijskih izvora) svu dobijenu dokumentaciju odgovornim službama, tj.provincijskoj Direkciji za rad i kvesturi. To znači da se ništa neće promeniti.

U ovom spisu međutim postoji jedan interesantan aspekt koji bi mogao da dovede do interpretativnog problema: “Procedure se zaključuju kada formalni predstavnik Jedinstvenog šaltera sazove i održi sastanak sa ostalim radnicima šaltera na kojem donosi odluku. Na kraju svakog sastanka se sastavlja zapisnik u koji se beleže razmotreni zahtevi i prihvaćene odluke. Odluke koje donosi Jedinstveni šalter su definitivne tako da će osobe, koje budu želele da ulože žalbu, moći da iskoriste sredstva predviđena zakonom.

Na kraju se kaže da će: “Odgovorne kancelarije Ministarstva za unutrašnje poslove i Ministarstva za rad i socijalne politike, radi uspešnog rada Jedinstvenog šaltera na celoj nacionalnoj teritoriji, sazivati tzv. tehničku “skupštinu” na kojoj će se rešavati problemi koji će se eventualno pojaviti.” Norma zakona kaže da odluke u ovoj materiji formalno donosi Jedinstveni šalter, dakle potpisuje ih odgovorni predstavnik Jedinstvenog šaltera koji bi mogao da bude, u zavisnosti od provincije, ili funkcioner provincijske Direkcije za rad ili prefekture. Odluke će dakle uvek potpisivati samo ovaj funkcioner, tzv.odgovorni za procedure, i to će biti odluke koja će rešavati slučajeve.

Dođe nam da se zapitamo da li kvesture i provincijske Direkcije za rad nastavljaju da imaju odlučujuću moć, tj. da li mogu i dalje samostalno da odlučuju da li da izdaju ili ne izdaju dozvole za boravak i da li će Jedinstveni šalter imati samo formalnu funkciju, tj.da li će predstavnik ove kancelarije potpisivati ono što je već odlučeno ili će na neki način imati funkciju posrednika?

Nije isključeno da u vezi ovih pitanja provincijske Direkcije za rad i kvesture, koje moraju konkretno da rade na zahtevima, imaju drugačije mišljenje.
Moglo bi da se desi da odgovorna osoba pri Jedinstvenom šalteru bude osoba koja radi u Ministarstvu za rad i koja bi u vezi određenog pitanja mogla da iznese stav suprotan stavu kvesture koja je izvršila proceduru obnove boravišne dozvole.

Videćemo da li će papiri kroz prefekture “samo prolaziti”, a odgovorni funkcioneri potpisivati odluke koje su već donešene ili će ostati mesta za pregovaranja i inetrpretacije, posebno ako se uzme u obzir činjenica da bi eventualna interpretativna pitanja, kao što precizira i spis, mogla da se sagledaju na višem nivou. Tako nešto je važno kako bi se zagarantovala ujednačena interpretacija tehničkog tima Ministratva za unutrašnje poslove ili Ministarstva za rad i socijalne politike zajedno.

Videćemo kako će ove procedure funkcionisati u praksi, ali je jasno da će se usporiti predavanje zahteva i to posebno onih koji se odnose na početak radnog odnosa.