Per la libertà di movimento, per i diritti di cittadinanza

Komentar odluke Kasacionog suda br.3154 od 4.marta 2003.god.

Pravna mera o deportovanju koja je prihvaćene bez efektivnog saslušanja zainteresovane osobe postaje ne važeća mera.

Radi se o odluci koja ima pozitivan ishod za doseljenike i koja u obzir uzima jedan poznat problem vezan za praksu koju primenjuju sudije koje moraju da se postaraju o poništavanju administrativne mere isključenja. Vrlo retko sudije koje beleže mere isključenja smatraju da je neophodno pozvati i saslušati zainteresovane osobe kako bi se razumelo da li, na osnovu onoga što iste osobe direktno iznose, postoje uslovi koji bi mogli da ponište meru isključenja.
Vrlo često se pregled žalbe protiv mere isključenja, posebno ako se radi o žalbama koje podnose osobe koje se nalaze u tzv.prihvatnim centrima, vrši ne dajući zainteresovanoj osobi mogućnosti da iznese svoju tačku gledišta i svoju verziju koja bi mogla da bude drugačija od one koju je iznela administracija.
Ova odluka precizira da sudija mora da sasluša direktno zainteresovanu osobu. Citiramo odluku Kasacionog suda br.10303 od 16.jula 2002.god., odluku br.15413 od 5.decembra 2001.god. i odluku br.13865 od 9.novembra 2001.god.

Odluka od 4.marta 2003.god. dodatno i sa većim bogatstvom argumenata iznosi ovaj karakterističan princip na osnovu kojeg se, protiv mere isključenja, sudija ne odlučuje samo na saslušanje radi pregleda žalbe, nego se obavezno mora odlučiti i na sazivanje i saslušanje direktno zainteresovane osobe i to nezavisno od činjenice da li se osoba nalazi na slobodi ili je zatvorena u neki od privremenih prihvatnih centara. Važno je izneti da eventualna pravna mera, koja se izdaje kao potvrda o isključenju i prihvata bez efektivnog sazivanja i saslušanja zainteresovane osobe, postaje ne važeća. Ovo bi trebalo dа bude od velike važnosti na teritoriji videvši da se skoro uvek koristi praksa pregledanja žalbe u materiji isključenja ne saslušavajući direktno zainteresovane osobe.

Mnoge su situacije u kojima se zainteresovana osoba tretira kao osoba koja je u neregularnim uslovima ili klandestinac koji je prekršio norme ulaska i boravka, ali se u meri administrativnog isključenja ne iznosi činjenica da je ovog gospodina privela milicija zato što se sam prezentovao kako bi zatražio azil u Italiji. Ako se ova okolnost ne uzme u obzir i ako ne postoji mogućnost da se zainteresovani pojavi pred sudijom kojem je podneo žalbu, jasno je da bi bilo koje vrednovanje izgledalo čudnim, a sudija bi rizikovao da potvrdi meru isključenja koja bi izložila zainteresovanog perzekuciji u njegovoj zemlji. Ovi i ostali razlozi opravdavaju ne samo tekst normative Jedinstvenog Teksta o doseljeništvu, nego nameću čak i saslušanje zainteresovanog ukoliko ovaj podnese žalbu protiv mere isključenja.