Per la libertà di movimento, per i diritti di cittadinanza

Nemačka – Nije deportovana zato što rizikuje infibulaciju

Državljanka Toga nije bila deportovana zato što je izložena riziku infibulacije. Prihvaćena žalba zainteresovane osobe.

Žena koja rizikuje infibulaciju u zemlji porekla ne može da bude deportovana. To je danas stabilisao administrativni Tribunal u Oldenbergu (na severo-istoku Nemačke) koji je prihvatio žalbu jedne 23-godišnje devojke koja je pobegla iz Toga zato što joj je bilo zaprećeno infibulacijom.
Sudije u Nemačkoj su smatrale da je sakaćenje polnih organa jedna forma političke perzekucije koja se može porediti sa torturom.
Između ostalog, sakaćenje ženskih polnih organa je zabranjeno zakonom još od 1998.god., ali se ovaj zakon samo delimično poštuje.

Pošto se radi o argumentu koji je više puta izazvao pažnju javnog mnjenja, podsetićemo da se efektivno čak i na osnovu korektne interpretacije Ženevske Konvencije o statusu izbeglice situacija žene, kojoj se protiv njene volje vade polni organi na osnovu tradicije njene zemlje, može uporediti sa situacijom koja se smatra i definiše pravom torturom.
Ženevska Konvencija garantuje zaštitu osobama koje strahuju od perzekucije u zemlji porekla, dakle osobama koje su u zemlji porekla izložene lišavanju lične slobode i osnovnih prava na osnovu ne samo političke pripadnosti, nego i na osnovu etničke ili verske grupe i posebnih socijalnih uslova.

Poseban socijalan status žena kao nezaštićenih subjekata ili kao subjekata koji trpe iskorišćavanje ili nasilje u određenim zemljama je već bio uzet u obzir kako bi im se prepoznao status izbeglice.

Član 19 (zabrana deportovanja) jasno predviđa zabranu deportovanja u zemlju u kojoj bi osoba mogla da bude izložena perzekuciji iz rasnih, polnih, verskih, političkih i socijalnih motiva. Pod ovom definicijom možemo da smatramo žene koje prema tradiciji u zemlji porekla moraju da pretrpe sakaćenju polnih organa protiv svoje volje. Deportovanje je zabranjeno na osnovi člana 19 u slučaju da se osoba izlaže riziku da bude poslata u zemlju u kojoj neće biti zaštićena.

Pored toga evropska Konvencija prava čoveka zabranjuje tlačenje svakog ljudskog bića i nehumano tretiranje.

Praktičan primer je baš ova vest iz Nemačke

Kao što smo videli, u Nemačkoj je moguće poništiti meru isključenja iz zemlje osobi iz Irana koja boravi u neregularnim uslovima što bi faktički u nekoj stranoj zemlji značilo nehumanu kaznu kao što je smrtna kazna koja se vrši kamenovanjem.
Smrtna kazna kamenovanjem je očigledno nehumano ponašanje zato što se izvršava birajući kamenje (ne suviše veliko zato što ne ubija odmah, niti suviše malo zato što ne ubija), što posle sporog i užasnog mučenja dovodi do smrti.

Ova odluka donešena u Nemačkoj – koja će možda neke da iznenadi – u stvari predstavlja i pojednostavljuje princip koji može da pronađe efektivnu primenu u mnogim slučajevima: ne samo u slučaju osoba koje isključivo traže prepoznavanje statusa izbeglice u Italiji pred ovakvim rizikom, nego bi ova odluka mogla da predstavlja element – ako se naravno radi o osobama koje dolaze iz zemalja u kojima se ovaj tretman efektivno primenjuje – suprotstaviti se izvršenju mere isključenja koja je možda sama po sebi perfektno legitimna zato što je bila prihvaćena u regularnoj situaciji.