Per la libertà di movimento, per i diritti di cittadinanza

Preciziranje o Dekretu odliva 2003

Nije predviđeno da kvote koriste bilo koji stranici, nego samo državljani zemalja koje su navedene na listama koje nisu baš najbolje definisane. U stvari tačka 2 Dekreta Predsednika Saveta Ministara kaže da se: “Kvote navedene u tačci 1 odnose se na “ne-evropske” zavisne sezonske radnike koji dolaze iz zemalja koje treba da uđu u EZ (Slovenija, Poljska, Mađarska, Estonija, Letonija, Litvanija, Češka Republika i Slovačka), Srbija, Hrvatska, Crna Gora, Bugarska i Rumunija kao i na zemlje sa kojima je Italija potpisala bilateralne sporazume za sezonski rad, tj.one koje su potpisale specifične sporazume o saradnji u materiji doseljeništva i na strane državljane koji su imali dozvole za boravak za zavisni sezonski rad u toku 2001. i 2002.god.”

Postoji pravo prioritetnog ulaska na italijansku teritoriju državljana koji su prošle i 2001.god. već dobili ovlašćenje za ulazak radi vršenja sezonskog posla. Jedinstveni Tekst, koji u ovom delu zakon Bossi-Fini nije modifikovao, predviđa da ovi radnici imaju prioritet u odnosu na nove ulaske, tako da ako bi se radilo o radnicima koji nisu državljani gore navedenih zemalja, svakako bi važilo ovo pravo zato što ga zakon još uvek tekstualno predviđa, ali samo ako je moguće dokazati da se u Italiju već regularno ušlo sa motivom sezonskog rada u toku 2001. i 2002.god. i da su to radnici koji su ispoštovali termin isteka ovlašćenja vraćajući se u svoju zemlju.
Izuzimajući ovu posebnu kategoriju (državljani koji imaju prioritet), lista drugih zemalja je jednim delom analitična, a drugim delom jasno navodi neke druge zemlje. Dekret postaje dvosmislen kada se govori o zemljama koje su sa Italijom skolpile “bilateralne sporazume u vezi sezonskog rada, tj. one koje su potpisale specificne sporazume o saradnji u materiji doseljeništva.” To je tako zato što su u dekretu odliva 2002. (koji nastavlja da važi sve do 31.marta 2003.god.) navedene specifične zemlje koje mogu da iskoriste rezervisane kvote (Albanija, Tunis, Maroko, Egipat, Moldavija i Šri Lanka). Treba pretpostaviti da (pošto su ove zemlje iskoristile specifične kvote stavljene na raspolaganje u 2002.god.) i sa kojima su sklopljeni sporazumi u materiji doseljeništva, da čak i državljani ovih zemalja imaju pravo da iskoriste kvote samo za sezonski rad.

Dekret odliva iz 2002.god. nastavlja da važi sve do 31.marta 2003.god.

Interesantno je vratiti se na dekret odliva iz 2002.god. zato što je, kao što smo vec rekli, dekret odliva za sezonski rad za 2003.god. stabilisao produženje termina za predavanja zahteva do 31.marta 2003.god. radi kompletnog iskorišćavanja kvoti koje očigledno nisu bile kompletno iskorištene. Jednu posebnu kategoriju predstavljaju argentinski državljani italijanskog porekla, zato što je poznat složen problem dokazivanja italijanskog porekla, posebno ostajući još uvek u zemlji iz koje se dolazi. Poreklo se normalno može dokazati sakupljajući u Italiji sve neophodne dokumente (u vojnim službama, opštinama itd.), tako dakle izgleda skoro kao neka šaljiva ponuda ući u Italiju, ali pod uslovom prvo, ne zna se kada, dokazati italijansko poreklo, kao da su svi već sakupili sve adekvatne dokumente.
Što se tiče ulazaka za zavisan rad na neodređeno ili određeno vreme (uz d.z.b. koja se normalno obnavlja ostajući u Italiji, za razliku od sezonskog rada), kvote su bile rezervisane samo za državljane koji dolaze iz Albanije, Tunisa, Maroka, Egipta, Nigerije, Moldavije i Šri Lanke. Iste kvote nisu bile baš sve iskorišćene, tako da bi zainteresovani davaoci posla trebali da požure u Provincijske Direkcije Rada kako bi verifikovali raspoloživost kvota i eventualno predali zahteve.

Ulasci za samostalan rad: predviđeno je isključenje članova cooperativa i preduzeća koja se ne mogu smatrati od “nacionalnog interesa”. Dakle, ove vrste kvoti mogu da se iskoriste za slobodne profesionalce i aktivnosti zavisnog rada koje se još zovu aktivnosti koordinirane i kontinuirane saradnje (co.co.co.). Za zahtev o ulasku za samostalan rad važi jos uvek ista procedura, zato što je takav ostao i Pravilnik o promenama iz 1998.god. (još uvek nije izdat Pravilnik o primenama zakona Bossi-Fini).
Član 39, tačka 7 predviđa da: “Stranac koji se već nalazi na italijanskoj teritoriji, a koji ima redovnu dozvolu za boravak različitu od one koja predviđa vršenje radne kativnosti, može da od odgovorne Kvesture mesta u kojem želi da vrši samolstalnu aktivnost zatraži preinačenje dozvole za boravak.” Navešćemo klasičan primer: kako bi se preinačila turistička u dozvola za boravak za samostalan rad (sve dok traje turistička d.z.b., zato što kada jednom istekne ne može više da se zameni) može da se traži od Kvesture, POSLE podnešenja zahteva Provincijskoj Direkciji Rada, potvrda iz koje rezultira da još uvek postoje raspoložive kvote.

Praksa: potvrde koje izdaje Provincijska Direkcija Rada u kojima se izjavljuje da još uvek postoje raspoližive kvote za samostalan rad se odnose u Kvesturu zajedno sa zahtevom o preinačenju dozvole za boravak i zajedno sa kopijom ugovora ili dokumenta koji dokazuje aktivnost koju zainteresovani ima nameru da vrši.

Obratiti pažnju: pošto se norma oslanja na posedovanje redovne dozvole za boravak drugačije od one koja dozvoljava vršenje neke radne aktivnosti, službe rada prakticno smatraju da nije moguće izdati potvrdu o raspoloživim kvotama za samostalan rad osobama koje imaju studentsku dozvolu za boravak.