Per la libertà di movimento, per i diritti di cittadinanza

U kojem slučaju je legitimno oduzeti boravišnu kartu?

Ne rezultira mi da se u bilo kojoj kvesturi u Italiji desilo nešto slično. Nadam se da će praksa Kvesture Pordenone biti odmah poništena, zato što se radi o situaciji koja je izmišljena.

Boravišna karta (član 9 Jedinstevnog Teksta koji nije modifikovan Zakonom Bossi-Fini, ako ne samo produžiti sa 5 na 6 godina vreme regularnog boravka) se u praksi može smatrati kao dozvola za boravak na neodređeno vreme, koja je posebno “otporna”. Član 9 precizira da nosilac boravišne karte ne može nikada da bude isključen iz zemlje, osim ako se ne radi o osobi koja predstavlja opasnost za državu i javni red. Ako bi osoba koja poseduje boravišnu kartu morala da bude osuđena za određene prekršaje znači jednostavno oduzimanje karte i izdavanje normalne dozvole za boravak. Dakle, samo bi se oslabila pozicija boravka, ali ne bi moglo i da se oduzime pravo na boravak u Italiji. Nosilac boravišne karte ne može biti izložen proceduri (koja se još uvek mora definisati) “boravišnog ugovora” kao ni što se ne primenjuje norma sadržana u članu 22 stav 1 Jedinstvenog Teksta u kojem se predviđa da, kada prođu šest meseci od perioda nezaposlenosti, ako nije uspostavljen novi radni odnos, ne može se ni obnoviti dozvola za boravak i osoba je kandidat za isključenje iz zemlje. Ova norma se odnosi SAMO na normalnu dozvolu za boravak.

Praktičan primer: nosilac boravišne karte ne mora da odgovara kvesturi. Za 10 godina (ako nije opasan po društvo) može slobodno da se kreće bez stalnog pravdanja da li radi i koliko zarađuje. To je već pokazao u proteklih šest godina. Dakle, ovo pravo na miran život, potvrđeno čak i Zakonom Bossi-Fini, Kvestura Pordenone stavlja u diskusiju.

Savet koji dajemo jeste pomoći zainteresovanim osobama i, sa naše strane, garantujemo našu pomoć udruženju kako bi pozitivno zaključilo ovu situaciju koju želimo da smatramo kao plod nesporazuma, a ne razumnog izbora jer ne postoji ništa razumno u svemu ovome.